RRRRRRRROLL.gif


Je l volite gifove? Ja sam ih oduvek voleo, a čini mi se da su tek u poslednje vreme postali baš popularni. U prilog tome govori i to da je prošle nedelje Oxford English Dictionary reč „GIF“ proglasio za američku reč godine. Glupe li kategorije, realno. Mada ne znam, možda bi bilo interesantno da to postoji i kod nas. Zamislite reči godine tamo devedesetih: demonstracije, embargo, sponzoruša... ili nešto kasnije silikon, rialiti, inkluzivno... I korporativno naravno!

No, da se vratim na gifove. U mojoj oblasti (arhitekturi) gifovi su veoma zgodni za predstavljanje nekih šema, načina slaganja i formiranja objekta, dijagrama funkcija... Čak sam i sam već pravio neke gifove.

Ranije su oni bili prvenstveno u vidu nekih crtanih likova ili kompjuterskih 3D formi. Kao da je sve to neko vreme zaobilazilo fotografiju. Negde od prošle godine gifovi su dosta zašli i u svet fotografije kroz Cinemagraph – animirane fotografije. Sa njima se gubi granica izmedju fotografije i video zapisa i upravo je to ono što ljude najviše i privlači. Ne mogu baš da se štampaju, bar ne još uvek, ali zamislite novine neke tamo 2074. Dobro, neće baš i na čituljama da stavljaju slike u gif formatu, ali bi sigurno obogatili stranice sporta, zabave, pa i hronike.

1 коментара:

Ko je kriv?

16:59 1 Comments


Jeste, živimo u zemlji seljaka na brdovitom Balkanu. Jesmo ovakvi kakvi jesmo, i da generalizujem i da ne generalizujem. Daleko od toga da smo zlatni, ali koji narod pa to i jeste? Ali ako smo Srbi, istovremeno smo i ljudi!

Bio sam mali u onom prošlom ratu. Ratova je bilo više pa ih tako raspoznajemo, poslednji, prošli, onaj tamo... Znate na koji danas mislim. I kao kroz maglu se sećam svih tih stvari. Oca koji nije bio kod kuće neko vreme, užasnih snimaka na TV dnevniku kad smo mi najmlađi morali da ćutimo i pustimo starije da na miru prate, nekih ruševina, redova ljudi sa malih ekrana i onog dečka koji je, star jedva desetak godina, vozio od negde daleko do nas.

1 коментара: