Skopje 2014 - Srbija ...

Bio sam prošlog vikenda u Makedoniji. Nisam bio u Skoplju. Od gradova prošli smo kroz Tetovo, ako se ono još uvek zove Makedonijom, pošto je realno spremno za varijantu Kosovo - dron - Velika Albanija, čitaj najveći albanski grad u Makedoniji (tužno znam). Mi smo se popeli iznad na Šar planinu, pa posle nas 10 od 20 i iznad na Titov vrh.

A gore na planini u planinarskom domu, pored nas, bila je i jedna Makedonka. Biljana, naravno. Pobegne tako često vikendom iz Skoplja, kad više ne može da izdrži.

A Skoplje - Skopje 2014. Tako se zove projekat obnove centra Skoplja do kraja 2014. godine, kaže Biljana, koji je velika farsa kojom se peru pare i koju većina gradjana ne podržava. Prodali su kaldrmu iz starog dela grada Hrvatima za obnovu dubrovačkih ulica a sad oni dižu lažne neoklasicistične fasade i zlatne statue značajnim ličnostima iz istorije Makedonije. Koju god istoriju da im piznajemo. I to sve finansiraju novcem iz kredita koji je uzet kod Svetske banke. Kako ona kaže, sa namerom da jednom kad zemlja ne bude mogla da vrati novac i kad bankrotira, prodaju je na pola Albancima i Grcima. Malo radikalno gledanje na stvar, ali i brutalno realno izgleda.


Kaže da je u poslednje 2 godine iz Makedonije otišlo oko 500 000 ljudi, mahom mladih. Što je veliki udarac za zemlju od oko 2 miliona stanovnika. Nisam proveravao podatke, ali kolko god da je naduvano ima neke istine, bar na pola verovatno.

Ostali? Imaju još nepuna 2 meseca, do kraja 2014. Tako su im izračunali. Ili dali rok.

A mi u Srbiji i ne znamo još koliko nam je ostalo. Ne brinem da je manje nego komšijama. Što južnije to tužnije je jedna od najistinitijih izreka, što sam skapirao čim smo krenuli da se truckamo makedonskim cestama.

A tamo na vrhu, Titovom jelte, 2747m nadmorske visine, da nije bilo onolko hladno možda bi me i uhvatila jugonostalgija. Ne znam samo odakle, kad sam rodjen taman da ni to YU doba ne osetim. Vi matori ste se bar Titu kleli, a nama vidite kakav vodja pao...


Ajd odredite i nama godinu pa da se pakujemo!


1 коментара:

Časovničar

08:48 , 2 Comments


Svraćao sam pre neki dan kod časovničara da zamenim bateriju na satu.

I tamo me udario najjači lirski momenat: Kod njega je vreme stalo!

Stara radnja, stare stvari, stari kalendari, neki strari kaiševi i stari polovni satovi u staroj vitrini koje nikad neće ni da proda... Stari radio, ne onaj retro ali stari sa kasetom, sličan kao prvi koji je meni otac kupio.... Stari miris...

Radi sa satovima a vreme stalo!

Ma nije on lud, zna čovek sa vremenom. Zaustavio se u nekom boljem trenutku. Bolje mu je sigurno nego nama. Vreme stoji a satovi kucaju, stotine njih.

Jedino taj miris... malo vonja. Valjda se ustajao i vazduh. Da nije toga pojurio bih neku vezu pa da se zaposlim kod njega. Nekog od ovih novih. Sutradan baš promeniše vlast kod nas. Bar kažu da su je promenili, mada sve isti ljudi ostali. Ko da se ništa nije ni promenilo, ko što se nikad ništa ni ne menja, i kao što ovi "novi" neće ništa da promene.

Ma stalo je vreme kod svih nas. Samo u pogrešnom trenutku, izgleda!

2 коментара: