Jesmo li dovoljno kulturni za kulturu?


U prethodnom postu sam pisao o knjigama, tacnije o sajmu knjiga. Nekako mi je skroz bilo primereno trenutku. I nije se primilo. Šta da se radi, slabo citano ali skroz, mada i to je valjda deo blogovanja. A onda sad kad se sve smirilo, sajam prosao, ili moze i ovako “najmasovniji kulturni događaj u zemlji” prošao vidim da sve to i nije slučajno. Kažu posećenost mnogo manje nego prošle godine, prodaja manja za 30 – 50 %. Eto izostao i ja ove godine.

U nekom od prethodnih postova opet, pisao sam o izložbi Mrđana Bajića u Kragujevcu. I pisao sam o skulpturi – instalaciji koju je ovaj vajar postavio ispred galerije u kojoj je bila postavka. Deo instalacije je između ostalog bio i jedan auto – fića. I sve je bilo ok i cool dok nisam nešto nakon toga opet prošao tuda i video da je hauba onako fino i krvnički ulubljena! Da ulubljena! Nekako nije imalo šanse da je desio neki sudar naravno, nego je nekom eto nešto kod toga zasmetalo pa je prosto osetio potrebu za destruktivnim i...bam! Čemu!?

Jesmo li dovoljno kulturni za kulturu!?


Živim u gradu koji čeka da se završi prvi izraelski tržni centar u zemlji da bi dobio nazad bioskop. I to sineplex, šta god to u srpsko-izraelskoj režiji značilo. A nije da nismo imali bioskop. Sad već davnih dana, doduše. Pa nisu ga slučajno zatvorili! I tek kad su ga zatvorili svi smo se setili da kukamo, a dok je radio bio je najčešće prazan.


 Ali eto, organizuju nam tako s' vremena na vreme po neki filmski festival. Bude i domaćih i stranih, i to ne samo SFRJ stranih filmova. I lepo pohrli narod željan onako velikog platna (doduše instaliraju nam samo srednje). Pohrli u pozorište, najstarije u Srba, odmah pored gimnazije, opet najstarije u Srba, koje je ovog puta poslužilo kao priručni bioskop, a redovno izbaci po 1 premijeru na godišnjem nivou. Misliš željan narod kulture, puna sala, super. I posle 10 minuta filma samo vidiš na sve strane iskre upaljača i osetiš dim cigarete u sali u kojoj je uredno obeleženo da je zabranjeno pušenje. Na stranu što si pre toga već oguglao (tvoj nos) na nekog ko je rešio da ovonedeljno druženje sa kupatilom i vodom ostavi za posle filma. Pa nego kako, nedelja je veče, taman da se zapere za novu radnu nedelju. Pa ti onda prosto bude baš drago što si deo kulturne ekipe koja je rešila da potraži neki drugi vid zabave i da proprati „dešavanja po gradu“.

A kad smo već kod dešavanja... eto na primer izlasci. Muzička ponuda je fenomenalna! Imaš 3 varijante. Neki „house“ koji se vrti već ko zna koliko da mi se čini da im se već izlizao neki deo na hard disku, ali je još i prihvatljivo. Pa onda, one uživo varijante domaće muzike gde se vrte u krug pesme koje, ako su nekad čak i bile cool, više ne želiš da čuješ i misliš kako bi ih trebalo proglasiti za ilegalne bar na neko vreme (kosa mi se diže na glavi od Dejana Cukića!). I naravno ono treće i najzastupljenije, a za šta mi je najprikladniji izraz koji koriste braća Hrvati: CAJKE,  ili ti narodnjaci, pa udri me do zore! Ok, ne treba raspravljati o muzičkim ukusima ali mi prosto nije jasno da ne postoji mogućnost da se održi ni jedan jedini klub koji bi puštao nešto drugačije. Da u gradu od 200 hiljada ljudi nema zainteresovanih za nešto izvan ovoga. Ali na kraju krajeva shvatam i ljude koji pokrenu to nešto drugačije i onda, pritisnuti zakonima tržišta, posustanu i baš kao onaj gore na fiću ...bam! Sve pukne i imaš samo još jedno mesto koje se uklapa lepo u onaj šablon.


Zadnjih dana sam nekoliko puta naleteo i na neke tekstove koji se bave kulturnom baštinom i ovde kod nas u Kragujevcu a i šire. Dižu frku, apeluju na Unesko da nas zaštiti od kulturne otimačine na Kosovu. Legitimno, i treba se boriti za svoje! Onda priče o očuvanjima starih zanata, radionica i šta ti ja znam čega kao tradicionalnog dela stare kragujevačke čaršije. Ili još bolje, očuvanje našeg tradicionalnog pred najezdom Italijana, a sve na račun obnove jednog od gradskih hotela koji je izgubio tradicionalni šmek (čitaj smrad i štroku, bar sve počinje na š) i koji je prilagođen Italijanskim standardima. I tako dalje, i tako dalje...

Kultura, pa šta? Čini mi se da bi većina tako odreagovala. E pa i te kako ima šta.

Nije kultura samo izložba, bioskop, pozorište, muzika, muzej. Kultura je i ono svakodnevno! Da naučimo da poštujemo pravila, da ne palimo cigarete gde stoji da je zabranjeno pušenje, da ne trubimo, ne psujemo i ne gestikuliramo drugima u saobraćaju, da ne bacamo smeće gde god nam pada na pamet dok slušamo priče o tome kako je Švajcarska čista da možeš sa ulice da jedeš, da se čak redovno kupamo, da ne zapišavamo dasku od wc šolje i da ona četka što stoji pored nije dekorativni element, da starije ljude ne bole noge zato što su kao mlađi ustupali masto starijima u gradskom prevozu i još mnogo toga!


Tek onda treba „da nam vrate bioskop“.

jovankg

Some say he’s half man half fish, others say he’s more of a seventy/thirty split. Either way he’s a fishy bastard.

4 коментара:

  1. Stvarno mi legao ovaj tekst, "kao budali šamar", što bi rekli. Ali kome ti pričaš? Prosečan Srbin koji pročita ovaj tekst će reći - "ovaj je peder" ili "kome bre on oće da soli pamet" ili moje omiljeno "a ti kakav si? kad se ti kupaš (ubaci psovku po želji)". . .
    Hoću da kažem da nije Kragujevac problem, cela Srbija je takva i uvek je bila - sve smo radili u inat, nikad nam ništa ne odgovara, a protiv svega ćemo se buniti. Bunimo se kad ne valja, a kad neko hoće da popravi - bunimo se što popravlja i tako u krug. Volela bih da znam šta je lek. Najiskrenije.

    ОдговориИзбриши
  2. Znam da neću ništa ovim tekstom da promenim ali eto, prosto pišem o onome što me muči ili je aktuelno pa ako neko i čuje tim bolje. A Kragujevac je samo reprezentativni uzorak, onaj najbliži, a i cela nam je Srbija ovakva. E zato ovaj bioskop na kraju ide pod navodnike, kod nas bioskop a kod drugih nešto drugo, ali suština je ista.

    ОдговориИзбриши
  3. Ceo tekst ti je zlatan, od reči do reči. Međutim, bojim se da je Clarice u pravu. Većini to apsolutno ništa ne znači. Odavno se već na razne događaje ide samo da bi se reklo da si išao i kako bi bio viđen. Retki su oni koji idu upravo zato što žele da idu i koji imaju ikakvo poimanje značenja reči "kultura". Nažalost, tako je, a promeniti se neće dok se ne dese korenite promene koje mora da počne da sprovodi čak i država, pa kada za pljuvanje na ulici budeš morao da platiš 10.000 dinara, pomislićeš sledeći put da li ćeš izvaditi maramicu, pa isprazniti pljuvačku u nju ili ćeš da zašlajmariš pa prihvatiš kaznu.

    ОдговориИзбриши
  4. Ljudi su u suštini svuda isti i svuda se menjaju samo kad ih udariš po džepu. Pa i u toliko pominjanoj čistoj Švajcarskoj je tako a i oni su ljudi i nije baš da je toooliko čisto da se jede sa ulice. A na pr. imaju fenomenalne metode (novčane) koje te teraju čak i da recikliraš, nije u pitanju samo svest ljudi. A kod nas, ja bacim flašu u kontejner za PET ambalažu i vidim kako prolaze dubretari i sve istresaju u isti, onaj standardni kamion!

    ОдговориИзбриши