Čitajte ako volite!

21:25 , , 1 Comments


Da se razumemo, nisam od onih što stalno trube kako treba da se čita, kako je prava šteta što ljudi, a naročito omladina, čitaju mnogo malo, što se knjiga kao institucija polako gasi i bla bla... Ako, ko neće ni ne mora, stvar ličnog izbora. Na kraju krajeva ovo je demokratska zemlja (aha!) i pravo svih sloboda je zagarantovano ako ništa a ono prema zakonu, mada nisam siguran da je i prema zakonu ulice koji mi je nešto, čini mi se, delotvorniji od ovog drugog. No, odoh daleko, ne verujem ni da će neko da vas bije na sred ulice ako vas vidi sa knjigom u ruci.

Ja lično volim da čitam. Mislim da me je to i navelo da pišem, eto ovde za početak. Ranije je to išlo onako u talasima, čas mi se čita pa čas ne. Ali od kad je pre neku godinu krenuo jedan od tih talasa nikako da stane. I ne mora, ne bunim se. Uvek imam neku knjigu na čitanju, ili dve, tri a obavezno i neku ili neke na čekanju. E onda morate da razumete da mi je ovaj Sajam knjiga u Beogradu jako bitna stvar, pa onda ovaj post onako od mene ali i za mene.

1 коментара:

Motivacija VS demotivacija

22:53 , 15 Comments


E sad ću malo da kukam!

Došlo mi! Onako iz sveg glasa! Mislim ne ono da kukam kukuuuu i grobljansku varijantu “Sivi Tiću” al’ lepo da se žalim! Neki kažu da je to i dobro s’ vremena na vreme. Meni lakše, neću da ćutim, tačnije ne mogu!

A na šta se žalim? Pa na posao, na situaciju, na stanje u zemlji, na...šta mi dodje, malo li je i ovo. E sad, nekako mi se čini da sam u situaciji u kojoj možda i nije primereno da se žalim, neki bi rekli. U fazonu ćuti kad si našao posao, znaš kol’ko ljudi sedi kući i nema nikakvog posla. E pa ako je tako onda je moj najveći greh što nisam zadovoljan svojim poslom. Svakom svoja muka najveća i ok kapiram ja sve stvari i sve situacije al’ brate, kad nisam zadovoljan ne mogu na silu da se smejem!


Čisto da se vidi kako je nama mladima danas lepo u zemljici Srbiji. I nemoj posle niko da mi je zucnuo o odlivu mozgova. Ko god može i hoće nek se odlije, samo napred, ako skupite hrabrosti i nađete načina!

15 коментара:

Evropo, eve nas!

23:51 2 Comments


Osećam da će sutra novine da budu pune naslova tipa „Srbija korak bliža Evropskoj Uniji!“. Ne znam šta da kažem. Nešto i nisam preterano oduševljen. Mislim, kao danas se desilo nešto jako bitno, kao neki pomak u kao ne znam ti ja kom smeru. Da se razumemo, nisam ja nikako protiv Evrope, svi koji me znaju mogu da potvrde da sam i te kako proevropski orijentisan. Ali malo sam se zamorio.


Evropska unija, pa šta!? Naravno, nećemo da idemo ka Africi, mada ne bih rekao da je sa ove pozicije to korak u nazad, pre nekako tapkanje u mestu. Svi smo mi željni nekog napretka, da ne kažem prosperiteta (nekako mi to baš zvuči onako politički, neko od njih bi to ubacio sigurno), pa kad je tamo na zapadu u toj Evropi naprednije i bolje ajmo i mi za njima. U ostalom, kako kaže ona stara, kud svi Turci, tu i mali Mujo. Mislim, nisam nešto siguran da je ovde ova primerena. Vidite šta rade upravo Turcima, 100 godina nešto kao pregovaraju i opet ništa, a ovo naše mi baš na to i miriše. Onih 500 godina izgleda je baš ostavilo traga. Al' kad smo već krenuli u tom pravcu, daj da jednom i stignemo. „Ako smo se skinuli do pola, ostali u gaćama, skidamo i gaće dole!“ (samo dupe uza zid).

2 коментара:

Gibonni - tajna vještina

23:28 , 20 Comments


*napomena: sledeći tekst je dosta ličan i sadrži dosta fraza, ali su bile neizbežne.


Hteo sam da napišem izveštaj sa koncerta. Pa sam onda stao i razmislio i odustao. Mislim, na kraju krajeva, šta vredi da ti neko piše kako je svirao ovu pesmu, pa onda onu, pa malo spustio atmosferu sa jednom laganom ili dve, e onda opet podigao sve na noge i u vis. Al' onda sam opet razmislio. Bio sam na puno koncerata ali ovaj mi je nekako drugačiji, bar sam ga ja nekako drugačije doživeo. Pa da probam onda kratko da objasnim šta je to bilo tako drugačije.

20 коментара: