Srećan mi blog rođendan!
Pre tačno godinu dana sam počeo da pišem blog. Znate onaj prvi tekst. I sad
posle te godine evo pišem ovaj 39. post po redu. I nije loše, ako uopšte treba
nešto i da sumiram. Jer ovo što radim ovde radim pre svega za sebe, zato što
volim da pišem. I nema kome da se pravdam ili podnosim nekakve račune.
Opet, ima jedan pasus iz tog
prvog teksta, iz neke radne varijante (tad sam to još kao imao). Bilo mi je mnogo teže tad da objavim bilo šta. Nisam
siguran zašto ali taj prvi tekst sam napisao, prosledio na čitanje osobi od
poverenja, pa ostavio da odstoji. I
posle par dana opet otvorio, izbacio neke stvari da ne smaram i onda tek
objavio. Činilo mi se valjda da će baš nešto da bude ako ne bude sve na svom
mestu. Ma daj. I taj jedan izbačeni pasus govori baš o tome zašto pišem blog.
“Da, čitam dosta u zadnje vreme (ne znam zašto ali čujem i da u nekim
razgovorima često to i kažem) ali nekako nisam siguran da bih mogao da pišem.
Bar ne roman. A nije da nemam želju, i kao to bi možda bilo to, da se negde
odvučem, neko selo šta god i da pišem. U Americi čujem ima i kurseva, kao što
valjda tamo ima kurseva za sve, da naučiš kako da pišeš roman. A ovde, u
najboljem slučaji bih mogao da izvučem neku kratku priču ali nisam prosto ni
siguran koliko je to popularan i prihvatljiv format ovde. Pa onda eto blog.”
I izdržao sam tu prvu godinu. Pisao tako o svemu što me je zanimalo. O
društvu, arhitekturi, umetnosti, knjigama, muzici, politici, Kragujevcu,
Srbiji... Kad je šta bilo aktuelno i kad sam imao šta da kažem. Bilo je i komentara,
i dobrih i loših. Ali svakom sam se obradovao da znate. Ono kad mi stigne na
mail da je neko ostavio komentar na moj tekst, pa kakav god a meni drago. Ipak
je interakcija dobra stvar u ovome.
I da, nema me tako često u poslednje vreme. Ok, jesu se proredili postovi,
mada mi je i pre neki dan neko rekao da češće pišem. Trudim se, kad god mogu. I
stvarno mi je sad krivo kad se okrenem i vidim da nisam bacio nikakav tekst i
da mi je prošlo i zatvaranje Olimpijskih igara (a Ceca u Guči isto veče, moš misliti),
i osvajanje medalja i političari koji se biju da se o njih na ovaj ili onaj
način okoriste, i Modelsica ušla u Parlament, i što sam hteo da bacim recenziju
i na jedan album i ovu novu Luovu knjigu... Ali eto, iskrade se vreme, uleteli
neki poslovi i novi projekti (ovo baš pevački deluje). A i onaj bicikl iz one
priče više eto ne vozim sam.
Tako da, biću tu i dalje. Da odustanem skroz nešto ne bih. Meni je ovo i
neki ventil. A i vi što ste čitali ovo ovde, kad imate vremena svratite
pogledajte šta ima novo. Bude nekad i po nešto zanimljivo.
Hvala na čitanju!
I srećan mi blog rodjendan!
Srecan i svako dobro! Pisi pisi pisi, ona prica bese bas dobra... Cekam da cujem koju Luovu knjigu si citao i utiske ...pozz...
ОдговориИзбришиOk, da napisem onda sta mislim o knjizi, kad vec ima zainteresovanih.
Избриши:)
ОдговориИзбришиjbt, cela procedura, a samo sam htela da kazem ":)" ,tj. izmamio si mi smesak...a to valjda pored ostalog i treba da je poenta...srecan rodj!
ОдговориИзбришиOpa, prvi komentar :-)
ИзбришиHvala, jos da kliknes dole da se prikljucis sajtu i super.
Bravo Jo! Vuc vuc za blogovske ushi! mashem i podrzavam!
ОдговориИзбришиE pa "kolega", srecan ti blogorodjendan i jos mnogo da ih proslavis!
ОдговориИзбришиp.s. bez obzira sto svi mi volimo da citamo tvoje blogove, sto su redji postovi, znaci da ti je dobro (posto nam ventil treba samo kada nam nije dobro) :) a ja ti zelim da ti cesto bude dobro :)
Skroz si u pravu. Hvala! Isto zelim i tebi.
ИзбришиPridružujem se blogrođendanskom čestitanju, ma opušteno, samo nastavi, nemoj da prebrojavaš, isključi "taksimetar", nekako navikli smo da te pročitamo, ponekad i prokomentarišemo...
ОдговориИзбришиPročitah nekidan na tviteru: "Nemojte toliko novog da pišete, ni ovo još nismo sve stigli da pročitamo!" (parafraza, Duško Radović).
Sve najbolje!(D. P.)
Srecan rodjendan :)
ОдговориИзбриши