Šaht

Mislim da ima dve godine kako sam pročitao knjigu ovog naziva čiji je autor mladi pisac Andrija Marić, koji živi u Beogradu a poreklom je iz Kragujevca. Knjiga se bavi zamišljenom projekcijom totalitarnog društva kakvo bi Srbija mogla da bude. Dosta crno i strašno, ima osvrta i na položaj LGBT populacije (što je ovih dana aktuelno) i nije daleko od situacije u kojoj su sada.

No ovde se ne radi o tom šahtu. U pitanju je onaj pravi šaht, infrastrukturni, preko kojih prelazimo svakog dana. Često nesvesno. Ispred biroa u kome radim, u centru Kragujevca, na adresi Karađorđeva 30, 25. septembra potonuo je šaht. Bukvalno potonuo. Onaj betonski deo, obično kružnog preseka, potpuno se odvalio i vremenom propao u dubinu. Na trotoaru je ostao metalni deo, sa poklopcem doduše, ali i sa rupama na 4 strane koje onako zjape i ne deluju ni malo prijateljski. Ne toliko strašno ali ne ni potpuno bezazleno. Čim smo primetili odmah smo reagovali, tradicionalno srpski, postavili lim (to smo našli) da viri i upozorava prolaznike. Čak smo i zalepili papir u boji da bude uočljivije (slika dole).



Da stvar ne ostane na tome, podigao sam slušalicu i ja lično pozvao Komunalnu policiju. Kad već postoji institucija, da ne bude da ne rade ništa osim što jure linijske taksiste.

Vreme poziva 10h 15min.

Posle drugog poziva javila se službenica i rekla je da će poslati ekipu da fotografiše i prosledi slučaj.

Ekipa komunalne policije je i došla, vrlo brzo, u 10h 37min. Došli, fotografisli i otišli. Fotografisao i ja (slika dole).


Nakon njih, sledeća se pojavila ekipa iz Vodovoda (identifikovani po napisu na kolima). U 11h 48min. Došli, fotografisli i otišli. Fotografisao i ja (slika dole).


Pošto je stanje ostalo nepromenjeno ponovo smo zvali Komunalnu policiju. Odgovor od druge koleginice koja se javila: Nije u njihovoj nadležnosti, oni su bili na terenu, ali preneće koleginici koja je bila u prethodnoj smeni pa će već videti. Šta god!?

U 13h 15min dolazi ekipa iz Energetike. Došli, fotografisli i otišli. Fotografisao i ja (slika dole).


Do kraja radnog vremena se više niko nije pojavljivao, a i sutradan (26. septembra) čekalo nas je nepromenjeno stanje.

U 9h 21min došla je Komunalna inspekcija. Moram da pohvalim da je ova institucija prva koja nas je pitala šta se dogodilo, da li smo mi prijavili stanje i ko je dolazio. Oni su prvi i koji su intervenisali i "dodatno obezbedili" šaht. Parolom snađi se, ali "dodatno obezbedili". Doduše, mladi inspektor nije izgleda razumeo koja je svrha papira u boji, da se lakse primeti šaht (ja se izvinjavam što nije neka upadljivija boja papira sa naše strane bila), pa je isti onako prvo pokidao pa posle spustio (slika dole). I naravno rekli su da će sutra doći ekipa da sve reši.


Ekipa nije došla ni sutra, ni za vikend, ni do danas. Za vreme vikenda je bila neka druga ekipa, verovatno jedna od onih što se često čuju po periferiji nam grada sa onim prepoznatljivim: "Staro gvožđe, stare akUmulatore, stare šporete, stare limove i sve što je staro i sve što je rashodovano kupujemo!" Došli, uzeli lim i otišli. Da l' su fotografisali ne znam. Ja jesam (slika dole).


Evo već treći dan pada kiša. Nikako nije zgodno za intervenciju. A i kad se razvedri pitanje je kada će neko da se seti. I pitanje je da li ima svrhe da javljamo i treći put. I tako uvek i oko svega, u Kragujevcu, a verovatno i svuda u Srbiji.

Kad sam jednom prilikom menjao adresu prebivališta i vadio novu ličnu kartu, 6 puta sam išao u MUP ili SUP ili kako god se više zove i čekao po redovima da bih došao do dokumenta. A verovatno nisam najgori slučaj. Sve komplikovano i otegnuto.

Nedavno sam imao smrtni slučaj u bližoj porodici i išao sam da završim papirologiju oko sahrane. Sve, ali sve, na groblju, u opštini i PIO fondu sam završio za 1h i 15min. Pohvalno, vrlo pohvalno. Ali sam se i iznervirao. Celog života te vuku po šalterima i raznim službama, vortaju te levo-desno i masiraju kako stignu. Ne može brže. Pa vidite da može. Ali prvo moraš da umreš! Onda ćemo sve lako.


Jesam crn, ali ne bih nešto da čekam da neko upadne u ovaj šaht, polomi nogu ili ko zna šta... Pa tek onda da može, sve može!

jovankg

Some say he’s half man half fish, others say he’s more of a seventy/thirty split. Either way he’s a fishy bastard.

5 коментара:

  1. Au, brutalno.
    Crno, ali u pravu si.
    Kod nas se ljudi sete odgovornosti tek kad se neko "nacrni", sto bi rekli. Daleko bilo.

    ОдговориИзбриши
  2. a sto nisi fotografisao taj saht? :)

    ОдговориИзбриши
  3. Jovane, mudro zboriš again :)
    Ima i kod nas u ulici jedan ozloglašeni šaht, onaj kanalizacioni, koji je ostao gore, ali je asfalt oko njega potonuo dole, pa kad dođe neki gost u ulicu i malo brže pređe preko njega kolima, ostavi trag od ulja do zvezde i niko da reaguje, "došli, fotografisali i otišli" :)

    ОдговориИзбриши
  4. Хааах, и ја "јурим": улегле, накривљене, пободене, запуштене, смакнуте, испупчене, заборављене, "фотогеничне"... - шахтове, где год их видим. До сада сам их "промовисао" углавном на твитеру. Неке су и поправили након два-три месеца наваљивања. Али, дивим ти се на начину који си применио. Још опаснији су они који "опстају" месецима на сред коловоза. Спашава само слалом вожња по БГ и околини.
    Браво, теби, за начин!

    ОдговориИзбриши