Šaht
Mislim da ima dve godine kako sam pročitao knjigu ovog
naziva čiji je autor mladi pisac Andrija Marić, koji živi u Beogradu a poreklom
je iz Kragujevca. Knjiga se bavi zamišljenom projekcijom totalitarnog društva
kakvo bi Srbija mogla da bude. Dosta crno i strašno, ima osvrta i na položaj
LGBT populacije (što je ovih dana aktuelno) i nije daleko od situacije u kojoj
su sada.
No ovde se ne radi o tom šahtu. U pitanju je onaj pravi
šaht, infrastrukturni, preko kojih prelazimo svakog dana. Često nesvesno.
Ispred biroa u kome radim, u centru Kragujevca, na adresi Karađorđeva 30, 25. septembra
potonuo je šaht. Bukvalno potonuo. Onaj betonski deo, obično kružnog preseka,
potpuno se odvalio i vremenom propao u dubinu. Na trotoaru je ostao metalni deo,
sa poklopcem doduše, ali i sa rupama na 4 strane koje onako zjape i ne deluju
ni malo prijateljski. Ne toliko strašno ali ne ni potpuno bezazleno. Čim smo
primetili odmah smo reagovali, tradicionalno srpski, postavili lim (to smo
našli) da viri i upozorava prolaznike. Čak smo i zalepili papir u boji da bude
uočljivije (slika dole).
Da stvar ne ostane na tome, podigao sam slušalicu i ja
lično pozvao Komunalnu policiju. Kad već postoji institucija, da ne bude da ne
rade ništa osim što jure linijske taksiste.
Vreme poziva 10h
15min.
Posle drugog poziva javila se službenica i rekla je da
će poslati ekipu da fotografiše i prosledi slučaj.
Ekipa komunalne policije je i došla, vrlo brzo, u 10h 37min. Došli, fotografisli i
otišli. Fotografisao i ja (slika dole).
Nakon njih, sledeća se pojavila ekipa iz Vodovoda
(identifikovani po napisu na kolima). U 11h
48min. Došli, fotografisli i otišli. Fotografisao i ja (slika dole).
Pošto je stanje ostalo nepromenjeno ponovo smo zvali
Komunalnu policiju. Odgovor od druge koleginice koja se javila: Nije u njihovoj
nadležnosti, oni su bili na terenu, ali preneće koleginici koja je bila u
prethodnoj smeni pa će već videti. Šta god!?
U 13h 15min
dolazi ekipa iz Energetike. Došli, fotografisli i otišli. Fotografisao i ja (slika
dole).
Do kraja radnog vremena se više niko nije pojavljivao,
a i sutradan (26. septembra) čekalo nas je nepromenjeno stanje.
U 9h 21min
došla je Komunalna inspekcija. Moram da pohvalim da je ova institucija prva
koja nas je pitala šta se dogodilo, da li smo mi prijavili stanje i ko je
dolazio. Oni su prvi i koji su intervenisali i "dodatno obezbedili"
šaht. Parolom snađi se, ali "dodatno obezbedili". Doduše, mladi
inspektor nije izgleda razumeo koja je svrha papira u boji, da se lakse primeti
šaht (ja se izvinjavam što nije neka upadljivija boja papira sa naše strane
bila), pa je isti onako prvo pokidao pa posle spustio (slika dole). I naravno
rekli su da će sutra doći ekipa da sve reši.
Ekipa nije došla ni sutra, ni za vikend, ni do danas.
Za vreme vikenda je bila neka druga ekipa, verovatno jedna od onih što se često
čuju po periferiji nam grada sa onim prepoznatljivim: "Staro gvožđe, stare
akUmulatore, stare šporete, stare limove i sve što je staro i sve što je
rashodovano kupujemo!" Došli, uzeli lim i otišli. Da l' su fotografisali
ne znam. Ja jesam (slika dole).
Evo već treći dan pada kiša. Nikako nije zgodno za
intervenciju. A i kad se razvedri pitanje je kada će neko da se seti. I pitanje
je da li ima svrhe da javljamo i treći put. I tako uvek i oko svega, u
Kragujevcu, a verovatno i svuda u Srbiji.
Kad sam jednom prilikom menjao adresu prebivališta i
vadio novu ličnu kartu, 6 puta sam išao u MUP ili SUP ili kako god se više zove
i čekao po redovima da bih došao do dokumenta. A verovatno nisam najgori
slučaj. Sve komplikovano i otegnuto.
Nedavno sam imao smrtni slučaj u bližoj porodici i
išao sam da završim papirologiju oko sahrane. Sve, ali sve, na groblju, u
opštini i PIO fondu sam završio za 1h i 15min. Pohvalno, vrlo pohvalno. Ali sam
se i iznervirao. Celog života te vuku po šalterima i raznim službama, vortaju
te levo-desno i masiraju kako stignu. Ne može brže. Pa vidite da može. Ali prvo
moraš da umreš! Onda ćemo sve lako.
Jesam crn, ali ne bih nešto da čekam da neko upadne u
ovaj šaht, polomi nogu ili ko zna šta... Pa tek onda da može, sve može!
Au, brutalno.
ОдговориИзбришиCrno, ali u pravu si.
Kod nas se ljudi sete odgovornosti tek kad se neko "nacrni", sto bi rekli. Daleko bilo.
a sto nisi fotografisao taj saht? :)
ОдговориИзбришиJovane, mudro zboriš again :)
ОдговориИзбришиIma i kod nas u ulici jedan ozloglašeni šaht, onaj kanalizacioni, koji je ostao gore, ali je asfalt oko njega potonuo dole, pa kad dođe neki gost u ulicu i malo brže pređe preko njega kolima, ostavi trag od ulja do zvezde i niko da reaguje, "došli, fotografisali i otišli" :)
:)
ОдговориИзбришиХааах, и ја "јурим": улегле, накривљене, пободене, запуштене, смакнуте, испупчене, заборављене, "фотогеничне"... - шахтове, где год их видим. До сада сам их "промовисао" углавном на твитеру. Неке су и поправили након два-три месеца наваљивања. Али, дивим ти се на начину који си применио. Још опаснији су они који "опстају" месецима на сред коловоза. Спашава само слалом вожња по БГ и околини.
ОдговориИзбришиБраво, теби, за начин!