Olimpijske igre - nova arhitektura Londona


Olimpijske igre kreću! I zvanično večeras, mada su prve utakmice već odigrane pre neki dan. Ženski fudbal doduše koliko sam shvatio je prvi startovao, pa ono izvinite dame sa kostobranima, ali realno ko to još gleda? Mislim neću da poreknem da su iste za nijansu ženstvenije od bacačica kladiva i diska i... ma bilo čega što se baca, ali daleko od dovoljnog da sad neko sedne i kao nešto gleda.

No, ono pravo, otvaranje, ceremonija i sve to tek večeras! I sad, većina zna čime se ja primarno bavim, i kako se tako zanimam i pratim ove svetske blogove o arhitekturi i dizajnu, hteo sam ovde da vam skrenem pažnju malo i na arhitekturu.


Moglo bi se reći da je Olimpijada jako zakoračila i u ovu oblast svojim takmičarskim duhom. Najveće svetske zvezde arhitektonske scene godinama pre Olimpijskih igara lome koplja ko će projektovati sve one objekte u kojima se održavaju sportska takmičenja. E sad, pošto se radi o prestižu, ali i pre svega o veeelikim parama, mislim da su barona de Kubertena malo ostavili iza sebe, pa ono “važno je učestvovati” ne da ne pije vodu nego... Šta ćete, od nečega mora da se živi.

Centrifuga, NOA i urbana reciklaža


Neki od vas su do sada već čuli za konkurs ERSTE banke Centrifuga. Mada većina verovatno nije, što sam skapirao iz svakodnevne priče, kad onako uz put pomenem. Ne znam zašto je to tako, čini mi se da su se dosta izreklamirali, a i evo ponavljaju istu priču već šestu godinu za redom, nisu od juče. I dobra je priča, skroz. Onako korporativno odgovorna (al’ ovo zvuči!). Pa najpre sledi malo pojašnjenje cele priče.


Erste Bank a.d. Novi Sad podržava mlade i njihove inicijative u oblasti kulture u Srbiji programom donacija namenjenih neprofitnim organizacijama. Program se realizuje u partnerstvu sa Balkanskimfondom za lokalne inicijative — BCIF. Centrifugu, putem pisma podrške, podržava i Ministarstvo kulture informisanja i informacionog društva Republike Srbije.

Cilj programa Centrifuga jeste da aktivira mlade od 15 do 30 godina da pokrenu kreativne kulturne sadržaje u mestima u Srbiji u kojima posluje Erste Banka, osim na teritorijama gradova Beograd, Niš i Novi Sad. (znam, ovo zvuči kao ona jedna politička opcija ali čini mi se da nije to to). Sredstva su namenjena lokalnim, omladinskim neprofitnim organizacijama i neformalnim grupama koje se kreativno bave pitanjima kulturnog aktivizma u svojim mestima. 

Ove godine se na konkurs pristiglo nešto više od 60 projekata. Za finansiranje je odabrano 7 projekata. Među njima je i projekat koji smo na ovaj konkurs poslali moje kolege i ja, pa ovde malo više o našoj organizaciji i samom projektu. 

Arsenal fest, Kragujevac, godina druga, 3 festivalske noći, 2 bine, 30 izvođača_02


Napomena: Tekst o Arsenal festu mi se nenamerno dosta odužio pa sam rešio da ga objavim u 2 posta.

Tako da, sa na mahove lošim i na mahove dobrim zvukom, sve svirke su manje više bile dobre do odlične. Opet zavisi u mnogome od afiniteta. Ovde ću da pomenem samo neke koje su meni bile najbolje.

Eyesburn je dobro odradio svirku. Svi su se pitali da li će Kojotu biti mnogo svetlo pošto su nastupali među prvima pa još noć nije potpuno pala, i ko će ovoga puta da zameni gospođicu/gospođu Još uvek budni sa. Ali napravili su dobru atmosferu, bilo je dosta mahom mladje publike koja je uživala uz novije stvari, ali su svirali i neke starije pesme još iz devedesetih. Ja ih lično nikada nisam nešto slušao ali me to nije sprečilo da se prodrmam sa masom!

Arsenal fest, Kragujevac, godina druga, 3 festivalske noći, 2 bine, 30 izvođača_01


Napomena: Tekst o Arsenal festu mi se nenamerno dosta odužio pa sam rešio da ga objavim u 2 posta.

Ok, možda sam malo i zakasnio sa ovom temom. Ali eto nisam stigao do sad. Nije da nisam planirao da napišem izveštaj još u nedelju dok se nisam pošteno ni otreznio od poslednje festivalske večeri ali mi se nekako iskralo vreme i danas sutra... Pa sam posle pomislio da ne pišem uopšte ali neki su valjda očekivali da izbacim utiske. A i volim da pišem baš o ovim stvarima. Jedan od prvih tekstova je bio baš o onom drugom festivalu kod nas u Kgu i sad da ne iskuckam o ovom koji je originalni i istina bez velike konkurencije ali najbolji, ne ide.

Znači: Arsenal fest, Kragujevac, godina druga, 3 festivalske noći, 2 bine, 30 izvođača.


Arsenal fest – korak u budućnost


Pre jedno pola godine sam hteo da pišem o prostoru starog Kneževog arsenala u Kragujevcu. Izuzetan primer industrijske arhitekture sa prelaza iz XIX u XX vek. Tada su lokalni mediji javljali da je grupa huligana polupala prozore i dmolirala šta ti ja zna sve. Pominjala se šteta od više hiljada evra. Pa sam hteo da ospem paljbu i po nesavesnim ljudima i po gradskoj vlasti koja nije dovoljno zaštitila sve ali sam na kraju ipak rešio da je bolje da ne mračim i ja još više. Već sam imao jedan post na sličnu temu baš tih dana.

Zašto verujem da će nastavak serije Otvorena vrata biti dobar


Složiće se mnogi da je serija Otvorena vrata jedna od najboljih, ako ne i najbolja, ikada napravljena na ovim prostorima. Svaka čast i Gigi i Emiliji, i Prletu i Tihom i mnogim drugima ali realno, Cakana, Dragoslav, Bata, Milica i ostala ekipa su ipak za pedalj ispred svih.

Odličan koncept sitkoma preuzet sa zapada originalno je uklopljen u naše podneblje. U vreme i mesto. Mada će neki reći da je serija bila ispred svog vremena. Možda i jeste, ne mogu da tvrdim, percepcija mi je onda bila mnogo drugačija. Ali gledao sam je i voleo i kada se premijerno prikazivala, nemajući pojma o čemu oni to, i nebrojano puta kasnije, kada sam razumeo gotovo sve fore. Neke doduše tek nakon odslušanih predavanja iz Istorije moderne umetnosti i dizajna na fakultetu. I onda uvek kad mi neko kaze da je serija glupa samo odćutim. Ok, poštujem mišljenje, ali za ovo ti je potrebno određeno predznanje, opšta kultura i to. A ako nemaš podlogu ne možeš ni da skapiraš, pa ti onda glupo!


Ovih dana opet se podigla prašina oko Otvorenih vrata, ako se uopšte nekad i slegla. Već ste čuli sigurno, snima se nastavak. Kada je onomad Bojana Maljević preko svog tviter naloga objavila vest, u istom danu kada je Srbija osvanula sa novim predsednikom, upravo je vest o Otvorenim vratima bila “najdeljenija” na društvenim mrežama. Ko bi rekao, jednom nešto da baci u senku politiku kod nas!

Postizborna… pa poslanica!


Da, postizborna poslanica. Ništa drugo nikako da mi padne na pamet. Ovo poslanica mi je asocijacija na neke tako velike praznike, verske naravno, i na obraćanje poglavara, znate već. A oko ovih izbora ima onih koji reaguju kao da se sprema neko apokaliptično stanje, pa mi je sve poprimilo i jednu biblijsku notu. Ili nisam smeo poglavare i apokalipsu u isti pasus, ma ni u isti tekst? Da ne prođem kao neki, oko ona 4 jahača... Neću o tome.

Dakle izbori. Kad je onomad bio prvi krug, opet kao slucajno, baš se potrefilo na veliki praznik, ja sam kao i većina nas bio na slavi. I nisam pratio izborne rezultate. To ti je kao da gledaš ceo turnir i propustis veliko finale. Mada, do ovog drugog kruga nisam ni znao šta sam propustio. Iskreno, tek ove godine sam skapirao da ja u stvari volim izbore. Šta volim, obožavam!

Dok je trajala kampanja, koja je gotovo sve nervirala, ja sam nekako uspeo da je posmatram kao jednu veliku parodiju. Radi se i o našim glavama, razumem, ali mislim da sam ovog puta pronašao pravi način. Prst u uvo i okreni na zez!