Srećan Prvi maj! Pardon, januar!

22:02 1 Comments


Hteo sam da napišem tekst u fazonu kao rekapitulacija godine, neki događaji iz još ove 2011. i to, kao… Pa sam onda naleteo na nekoliko tekstova o Novoj godini i o dočeku i svemu tome i naleteo na dva komentara.

Komentar 1: smorio je fazon „mrzim novu godinu“...

Komentar 2: smorilo je i „kuda ćeš za novu“

E ovde nisam znao šta da lajkujem, prst gore za jedan ili za drugi. Realno pojma nemam, ja bih možda za oba ali to mi malo kulovski. Sve u svemu, skontao sam da je smorilo sve i da je jedino ispravno da ne napisem ništa o Novoj godini, da se manem tih stereotipa tipa dogodilo se 2011. (gde mi uopšte i pade na pamet!?) ili ono kao Bane Bumbar, te 2011. i to, mislim kod njega je još i bilo cool a sad... O dočeku i da ne pričam!

A znate ono iz Otvorenih vrata, kad kite jelku za Prvi maj „Zato što mi je dosta svih tih bezličnih praznika koje nam naturaju zadnjih 50 godina! Šta ja ima da slavim ustanak tekstilnih radnika u 19. veku? Ja ću da slavim šta ja hoću!“ E pa isto tako su nam sad dosadile i sve pozitivne i negativne priče oko Nove godine, pa ću ja za ovaj praznik lepo da obrnem ovo iz Otvorenih vrata i da lepo pitam: Gde ćeš za prvi maj?


1 коментара:

Moj predlog za Geopoetikin kalendar za 2012.

18:47 , 4 Comments


Izdavačka kuća Geopoetika iz Beograda nedavno je raspisala konkurs za dizajnersko rešenje stonog kalendara za 2012. godinu. Konkurs bio i prošao i propao, čitaj malo ljudi poslalo predloge. Ja sam se potrudio, odradio nešto na brzaka i evo, kad već od konkursa nije bilo ništa da bar pokažem ovde. Klikom na sliku možete da je vidite u boljoj rezoluciji :)


4 коментара:

Reality patetika


Znam da svi nešto kukaju oko činjenice da su nas preplavile Reality emisije. Ok, možda jesu, ali neću ovde o tome. Mislim da je na tu temu već dosta rečeno. U ostalom, kakva publika takva i ponuda na Tvu, da nije gledano i da im ne donosi pare odavno bi prešli na nešto drugo. Ali sam ubeđen da na primer Opstanak nikad nije imao toliku gledanost, pa čak ni u ono vreme kad smo mali 2 ili 3 programa. A priznaćete da u nekim slučajevima i nema mnogo razlike, igra mačke i miša, neko nekog (ili nešto) juri na ovaj ili onaj način.

Bilo kako bilo, nekako nije moglo da mi promakne da je i u ovom segmentu u Srba proradio oproban recept. Udri na patetiku! Kao, ako se vratite u mlađe dane, sigurno je i kod vas u odeljenju bila po neka curica koja bi ne kraju godine uspela da izvuče baš tu jednu ocenu što joj fali za pojma nemam šta tako što bi pustila po koju suzu. E pa slično tako, al' ovde su bogami izvlačili i izvlače i mnooogo više.

Gotovo da nema ni jedne od emisija ovog žanra a da se nije provukla, a neretko i pobedila, neka tužna životna priča. Sve je nekako počelo od Velikog brata. Sećate li se onog jadnog dečka, finog, smernog, lepo vaspitanog, pijanista čovek, bla bla... Da Ivan Ljuba, u onim delovima gde se predstavljaju kandidati zagledan u daljinu sa suzom u očima priča priču o pokojnoj mu majci.


3 коментара:

Once upon a time in Yugoslavia

22:27 7 Comments


Svake godine oko 29. novembra kod nas se desi ista stvar. Ljudi toliko udare po Yugonostalgiji da to nije normalno. Ok, podržavam, kao bilo je lepo i sve to. Mislim i verujem da je bilo, ono malo što sam zakačio i čega se sećam jako mi se dojmilo. Ove godine se još nekako desilo da je umro i Ante Marković, poslednji premijer SFRJ pa je nekako sve bilo i pojačano. Odmah po facebooku milion pesama tipa Ja sam Jugoslovenka ili Dan republike, u zavisnosti od muzičkog afiniteta. I nekako su mi cool sve te pesme, dobro ne sve, Električni orgazam mi se smučio.

I bio mi je interesantan i članak u jednim dnevnim novinama o tome gde bismo bili sad da se Jugoslavija nije raspala i kako bi nam bilo bolje. Nivo sadašnje Poljske, ej, nije loše! Al' odmah i komentari od starijih kako smo za Poljake nekad bili pojam, pa onda i ona priča kao je neki naš student na proputovanju po Poljskoj platio jedan taxi za sebe a drugi da mu vozi kaput. Mislim stvarno... Ali verujem, takvi smo ti mi.

7 коментара: