Приказивање постова са ознаком arhitektura. Прикажи све постове

Da li biste živeli u ledenom bregu?


Ne pišem često o arhitekturi. Ne želim previše da smaram o stvarima koje ljude i ne zanimaju baš mnogo. Realno to jeste najrasprostranjenija umetnička forma, bar u svetu (kod nas i ne može većina stvari da se nazove umetnošću), ali ljudi su u većini sljučaja ravnodušni. Razumem, zgrade su prosto neminovnost i potreba i tu su zato što treba negde da se obavljaju sve te životne stvari i tačka. Ali mi arhitekti na to ne gledamo samo tako. Najjednostavniju definiciju je skoro upotrebila moja šefica: "Mi se trudimo da stvorimo pozitivan ambijent."

U Beogradu je pre neki dan otvoren 35. Salon arhitekture pod sloganom "Još uvek imamo arhitekturu". Ja se nadam da je to kod nas i dalje na snazi. Na salonu je, između ostalog izložen i projekat "Arhitektonski čas" Neformalne organizacije arhitekata - NOA, u kategoriji eksperiment - istraživanje. Ovde neću o Salonu i nagradama i kakva je arhitektonska situacija u Srbiji. Koga je interesovalo mogao je da se informiše sa svih strana, propraćeno je u medijima. Ovde ću o jednom projektu koji je nešto severnije od nas, u Evropi naravno, i koji je trenutno u završnoj fazi.

Reč je o stambenoj četvrti Iceberg (ledeni breg) u Orhusu (Aarhus) drugom gradu po veličini u Danskoj.

Arhitektonski čas_Šumarice_Kragujevac_19.10.2012.


Manifestacija Arhitektonski čas (19.10.2012.) je zvaničan deo ovogodišnjeg programa Oktobarskih svečanosti, Kragujevac 2012. Pokrovitelj manifestacije je Grad Kragujevac, a nosilac udruženje Neformalna organizacija arhitekata - NOA iz Kragujevca. 

Urbana reciklaža via Instagram


Prošlog petka realizovan je projekat Urbana reciklaža grupe NOA (Neformalna organizacija arhitekata), čiji sam i ja član. Pisao sam već o tome ovde. Dobili smo finansiranje projekta na konkursu Centrifuga 2012 koji organizuju Erste banka i BCIF. Znam da sve ovo nije neka mnooogo velika stvar ali sam isto tako uveren da je ono što smo napravili u potpunosti pozitivna stvar.

Interesantno je bilo nakon projekta sve sprovesti i u realnom prostoru. Izvođenje, šta je to? I onda redom, jedna po jedna stvar, mnogi problemi, mnoga rešenja, nešto ne može baš kako je zamišljeno, nešto ne može gde je zamišljeno... pa na kraju dobiješ nešto što nije u potpunosti onako kako si zamislio ali je dobro. Pa valjda je i to deo kreacije, kad radiš i menjaš, negde zato što hoćeš bolje, negde zato što moraš.

I dok smo radili, ja sam po želji nekih koje je zanimalo kako sve napreduje, fotkao i „kačio“ fotografije na instagram. A sa instagrama i na twitter. Na facebook ne, nekako mi instagram više ide uz twitter. I sad kad sam pogledao sve te fotografije na jednom mestu, onako kvadratne i propuštene kroz one filtere, nekako se lepo spojila priča kako je teklo to poslednjih dana... Nešto kao na onoj reklami „Ovako mi ekomotivišemo“.

Pa evo ovde, dok ne sredimo zvanične fotografije, ne saberemo sve utiske i složimo i zvaničnu priču, finalizacija Urbane reciklaže grupe NOA via Instagram!

Olimpijske igre - nova arhitektura Londona


Olimpijske igre kreću! I zvanično večeras, mada su prve utakmice već odigrane pre neki dan. Ženski fudbal doduše koliko sam shvatio je prvi startovao, pa ono izvinite dame sa kostobranima, ali realno ko to još gleda? Mislim neću da poreknem da su iste za nijansu ženstvenije od bacačica kladiva i diska i... ma bilo čega što se baca, ali daleko od dovoljnog da sad neko sedne i kao nešto gleda.

No, ono pravo, otvaranje, ceremonija i sve to tek večeras! I sad, većina zna čime se ja primarno bavim, i kako se tako zanimam i pratim ove svetske blogove o arhitekturi i dizajnu, hteo sam ovde da vam skrenem pažnju malo i na arhitekturu.


Moglo bi se reći da je Olimpijada jako zakoračila i u ovu oblast svojim takmičarskim duhom. Najveće svetske zvezde arhitektonske scene godinama pre Olimpijskih igara lome koplja ko će projektovati sve one objekte u kojima se održavaju sportska takmičenja. E sad, pošto se radi o prestižu, ali i pre svega o veeelikim parama, mislim da su barona de Kubertena malo ostavili iza sebe, pa ono “važno je učestvovati” ne da ne pije vodu nego... Šta ćete, od nečega mora da se živi.

Centrifuga, NOA i urbana reciklaža


Neki od vas su do sada već čuli za konkurs ERSTE banke Centrifuga. Mada većina verovatno nije, što sam skapirao iz svakodnevne priče, kad onako uz put pomenem. Ne znam zašto je to tako, čini mi se da su se dosta izreklamirali, a i evo ponavljaju istu priču već šestu godinu za redom, nisu od juče. I dobra je priča, skroz. Onako korporativno odgovorna (al’ ovo zvuči!). Pa najpre sledi malo pojašnjenje cele priče.


Erste Bank a.d. Novi Sad podržava mlade i njihove inicijative u oblasti kulture u Srbiji programom donacija namenjenih neprofitnim organizacijama. Program se realizuje u partnerstvu sa Balkanskimfondom za lokalne inicijative — BCIF. Centrifugu, putem pisma podrške, podržava i Ministarstvo kulture informisanja i informacionog društva Republike Srbije.

Cilj programa Centrifuga jeste da aktivira mlade od 15 do 30 godina da pokrenu kreativne kulturne sadržaje u mestima u Srbiji u kojima posluje Erste Banka, osim na teritorijama gradova Beograd, Niš i Novi Sad. (znam, ovo zvuči kao ona jedna politička opcija ali čini mi se da nije to to). Sredstva su namenjena lokalnim, omladinskim neprofitnim organizacijama i neformalnim grupama koje se kreativno bave pitanjima kulturnog aktivizma u svojim mestima. 

Ove godine se na konkurs pristiglo nešto više od 60 projekata. Za finansiranje je odabrano 7 projekata. Među njima je i projekat koji smo na ovaj konkurs poslali moje kolege i ja, pa ovde malo više o našoj organizaciji i samom projektu. 

Arsenal fest – korak u budućnost


Pre jedno pola godine sam hteo da pišem o prostoru starog Kneževog arsenala u Kragujevcu. Izuzetan primer industrijske arhitekture sa prelaza iz XIX u XX vek. Tada su lokalni mediji javljali da je grupa huligana polupala prozore i dmolirala šta ti ja zna sve. Pominjala se šteta od više hiljada evra. Pa sam hteo da ospem paljbu i po nesavesnim ljudima i po gradskoj vlasti koja nije dovoljno zaštitila sve ali sam na kraju ipak rešio da je bolje da ne mračim i ja još više. Već sam imao jedan post na sličnu temu baš tih dana.

Kragujevac Plaza - poslednja oaza


Pišem ovde tako o svemu i svačemu. Šta mi naiđe, bude aktuelno, inače ili meni aktuelno u tom trenutku. E pa sad je konačno na red došlo i nešto što je onako malo bliže i mojoj profesiji. A aktuelno da aktuelnije ne može da bude, bar na lokalnom nivou.

Sećam se jednog od predavanja profesora Miška Šuvakovića. Čovek nam je držao Istoriju i teoriju arhitekture (i još neke predmete, al' je ovo bilo na tom predmetu). Na njegovim predavanjima uvek je amfiteatar bio pun i na kraju predavanja posle pitanja: „Je l' ima neko nešto da doda? Kritika, komentar, pretnja?“, standardno bi se čuo aplauz. Toga dana je između ostalog postavio pitanje o arhitektonskim objektima koji su obeležili neke periode u Beogradu. I sam dao odgovor.

Prva polovina XX veka – zgrada BIGZ-a.
Druga polovina XX veka – zgrada SIV-a.
Početak XXI veka – tržni centri.


U tom duhu sam počeo da razmišljam i o Kragujevcu. Koje su građevine obeležile Kragujevac u novijoj istoriji pa do danas? Ok, arhitektura u Kragujevcu nikako po svome obimu ne može da se meri sa beogradskom, što je i logično. Tako da sam u razmišljanju za podelu uzeo širi vremenski period, čitav vek. A i ne želim ovde da razvijam neku suviše stručnu polemiku. Jednostavno ono što bi svakom prosečnom Kragujevčaninu palo na pamet.

XIX vek – zgrada Prve kragujevačke gimnazije
XX vek – zgrada Spomen-muzeja „21. oktobar“
Početak XXI veka – tržni centar Kragujevac Plaza (neće sigurno zatvoreni bazen, o tome sam pisao ovde).

Zatvoreni bazen, Kragujevac - osmo svetsko čudo


Zadnjih dana mi se često desi da na facebook-u naletim na rečenicu: „U decembru sneg a Kragujevčani na bazenu“. Ova dugoročna prognoza je naslov članka jednog od lokalnih portala koju Kragujevčani žestoko share-uju. A zašto i da ne? Evo i ja se priključujem ushićenoj grupi građana. Za one koji nisu odavde i uz put nisu obavešteni, da istina je, mi smo četvrti grad po veličini u zemlji i još uvek nemamo zatvoreni bazen! Da ne treba da nas je sramota zbog toga? Kakva zemlja dobro imamo i ove na otvorenom, mada kad razmislim oni su tu još od neke prethodne zemlje, da ne zalazim koje, bilo ih je...

Ushićen, da! Bilo je i krajnje vreme! Valjda su ljudi toliko puta i na toliko mesta istakli da je to upravo ono što trenutno najviše žele da su se lokalni čelnici konačno smilovali. Miriše mi onako da su se približili izbori, al' nema veze. Nekako su uspeli da negde između podizanja kulturnih spomenika, spomenika kulture, kulturnih dobara, sve nešto kulturno i kul (čitaj Chupa Chupsa i krsta) uglave i ovaj projekat koji stoji tako već neko vreme u fioci. Ili ne stoji?

Bilo kako bilo, sve je krenulo krajem prošle godine. Naravno uz sve medijske igre, kako i dolikuje, bila i gospođa ministarka i naš glavni čovek, lopatali za novinare i sve po protokolu. I baš sam se nekako na onaj naslov od gore iznenadio, nisam nikako verovao da sve to može da ide tako brzo i po planu a da pri tom Mrkonjić ne umeša prste, kad ono... Ok, dobijamo bazen, al' meni realno ono više liči na neki hangar!