Приказивање постова са ознаком politika. Прикажи све постове

Skopje 2014 - Srbija ...

Bio sam prošlog vikenda u Makedoniji. Nisam bio u Skoplju. Od gradova prošli smo kroz Tetovo, ako se ono još uvek zove Makedonijom, pošto je realno spremno za varijantu Kosovo - dron - Velika Albanija, čitaj najveći albanski grad u Makedoniji (tužno znam). Mi smo se popeli iznad na Šar planinu, pa posle nas 10 od 20 i iznad na Titov vrh.

A gore na planini u planinarskom domu, pored nas, bila je i jedna Makedonka. Biljana, naravno. Pobegne tako često vikendom iz Skoplja, kad više ne može da izdrži.

A Skoplje - Skopje 2014. Tako se zove projekat obnove centra Skoplja do kraja 2014. godine, kaže Biljana, koji je velika farsa kojom se peru pare i koju većina gradjana ne podržava. Prodali su kaldrmu iz starog dela grada Hrvatima za obnovu dubrovačkih ulica a sad oni dižu lažne neoklasicistične fasade i zlatne statue značajnim ličnostima iz istorije Makedonije. Koju god istoriju da im piznajemo. I to sve finansiraju novcem iz kredita koji je uzet kod Svetske banke. Kako ona kaže, sa namerom da jednom kad zemlja ne bude mogla da vrati novac i kad bankrotira, prodaju je na pola Albancima i Grcima. Malo radikalno gledanje na stvar, ali i brutalno realno izgleda.


Kaže da je u poslednje 2 godine iz Makedonije otišlo oko 500 000 ljudi, mahom mladih. Što je veliki udarac za zemlju od oko 2 miliona stanovnika. Nisam proveravao podatke, ali kolko god da je naduvano ima neke istine, bar na pola verovatno.

Ostali? Imaju još nepuna 2 meseca, do kraja 2014. Tako su im izračunali. Ili dali rok.

A mi u Srbiji i ne znamo još koliko nam je ostalo. Ne brinem da je manje nego komšijama. Što južnije to tužnije je jedna od najistinitijih izreka, što sam skapirao čim smo krenuli da se truckamo makedonskim cestama.

A tamo na vrhu, Titovom jelte, 2747m nadmorske visine, da nije bilo onolko hladno možda bi me i uhvatila jugonostalgija. Ne znam samo odakle, kad sam rodjen taman da ni to YU doba ne osetim. Vi matori ste se bar Titu kleli, a nama vidite kakav vodja pao...


Ajd odredite i nama godinu pa da se pakujemo!


Za šta ćemo se boriti ako ne za kulturu - kuća Đure Jakšića


Poslednjih dana se u Srbiji intenzivirala priča o očuvanju i zaštiti kulturnih dobara. I to na više nivoa. I ovde kod nas u Kragujevcu a i "u centrima moći" (ovo sam morao ovako jer je zgrada Generalštaba i bukvalno pored zgrade Vlade, ali o tome drugi put). I odnosi vladajućih struktura prema ovim dobrima, na oba nivoa, su se poklopili. Čudno, ako se uzme u obzir da dolaze iz različitih političkih stranaka. Prosto da se čovek obraduje kad se u nečemu slože. Ali ovde nema mesta nikakvom ushićenju.

Kragujevac je u Srbiji bio u mnogim stvarima prvi. Prva prestonica moderne Srbije, prva gimnazija, pozorište, novine i da ne nabrajam više. I mnogi značajni Srbi su potekli iz Kragujevca ili proveli ovde jedan deo života. I možemo reći da Kragujevac kao takav poseduje istorijsku višeslojnost koja je neophodna da bi jedan grad bio grad.

U medijima i po gradu se ponovo aktuelizovala priča o rušenju kuće u kojoj je živeo Đura Jakšć, za vreme svog dvogodišnjeg boravka u Kragujevcu, gde je bio profesor crtanja u Prvoj kragujevačkoj gimnaziji. Svakodnevno na putu do posla prolazim pored ove kuće. Stanje u kome se nalazi je alarmantno. Oronula "straćara" je godinama stecište narkomana i beskućnika i gotovo svakodnevne su intervencije vatrogasaca. Međutim i pored toga velika većina Kragujevčana zna da je ovo "kuća Djure Jakšića". A čini mi se da je potrebna i neka intervencija druge vrste.

Erlend Lu - Fvonk, o premijeru, psovkama i "nekulturi"


Pre neki dan su osudili Brejvika. Na 21 godinu zatvora. Znam ja da su zakoni u Norveškoj drugačiji i da je to neka varijanta da posle može da mu se produži zatvor ali meni je skroz bez veze. Za tolike živote samo 21 godinu, meni u ovom trenutku pre svega stvarno poražavajuće zvuči.

Nego, ovo mi je bio odličan povod da se vratim na jednu temu koju sam, učinilo mi se u jednom trenutku, bio ispustio. Norveška je u pitanju, tačnije poslednja knjiga trenutno najčitanijeg norveškog pisca kod nas, Erlenda Lua. Pročitao sam je pre nekih mesec dana, nisam stigao da napisem utiske i mislio da je prošlo. Ali sad hoću da skrenem pažnju pre svega zato što mislim da je trenutak odličan baš za čitanje ove knjige.


Roman Fvonk,kod nas u izdanju Geopoetike, je tipična luovska proza. Za one koji do sada nisu čitali ništa od ovog književnika (psihologa po profesiji) mogu da kažem da, bar što se mene tiče, to znači da je izuzetno pitko napisana, lakih rečenica ali i dubokih značenja. Ok, možda ovo sad uz činjenicu da je čovek psiholog sve skupa može da vas odvuče na pomisao da je u pitanju još jedan kaluđer sa nekim besnim kolima ili nešto slično od te popularne psihologije. Ali kod Lua se ne radi o podsvestima i stanjima duše ili samokontole kojom možemo ovo ili ono. Čovek jednostavno kroz situacije i postupke svojih junaka tera i nas ponekad na preispitivanja, onako ne postavljajući nama direktno ciljeve i ne dajući nam nikakve direktne savete. Kako književnost i treba da deluje, bar ja tako mislim.

Postizborna… pa poslanica!


Da, postizborna poslanica. Ništa drugo nikako da mi padne na pamet. Ovo poslanica mi je asocijacija na neke tako velike praznike, verske naravno, i na obraćanje poglavara, znate već. A oko ovih izbora ima onih koji reaguju kao da se sprema neko apokaliptično stanje, pa mi je sve poprimilo i jednu biblijsku notu. Ili nisam smeo poglavare i apokalipsu u isti pasus, ma ni u isti tekst? Da ne prođem kao neki, oko ona 4 jahača... Neću o tome.

Dakle izbori. Kad je onomad bio prvi krug, opet kao slucajno, baš se potrefilo na veliki praznik, ja sam kao i većina nas bio na slavi. I nisam pratio izborne rezultate. To ti je kao da gledaš ceo turnir i propustis veliko finale. Mada, do ovog drugog kruga nisam ni znao šta sam propustio. Iskreno, tek ove godine sam skapirao da ja u stvari volim izbore. Šta volim, obožavam!

Dok je trajala kampanja, koja je gotovo sve nervirala, ja sam nekako uspeo da je posmatram kao jednu veliku parodiju. Radi se i o našim glavama, razumem, ali mislim da sam ovog puta pronašao pravi način. Prst u uvo i okreni na zez!


Bliže nam se izbori!


Poslednjih dana medijski prostor u Srbiji je preokupiran predstojećim izborima. Ok, kapiram ja da je predizborna kampanja u punom jeku. Ali reklame su se gotovo svele na kampanjske video materijale da je došlo do toga da čovek realno može da pomisli kako za vreme kampanje niti treba da peremo stvari, ni da se mi peremo, ni da... znate već, počinju da nam nedostaju reklame i za perfeks, bonux i wash and go (prim. prev. operi i beži). A inače nam se život ogadio i od njih, ali bolje i to nego ovo sad.

Dobro, svi smo se oduševili kada smo videli Noleta kako u reklami naručuje telefonom Duel dan i noć sa sve sloganom „Kupujmo domaće!“ (#not!). Tom Duelu baš nešto loše ide kad toliko ulažu u marketing. Sad ovo a onomad su beše na njega nalepljivali Čolin cd. Ili je to bila reklama za Čolu, ko će ga znati?

No, kad smo već kod izbora, naleteo sam pre nekoliko meseci na jedan veoma interesantan sajt. Reč je o projektu Opendata koji se bavi vizuelnim prikazivanjem statističkih podataka koji se odnose na Srbiju u periodu 1990-2010 godine. Na jako kreativan i interesantan način obradili su razne teme, a neke od njih su u vezi sa dešavanjima na političkoj sceni Srbije. Učinilo mi se kao nešto što može biti zanimljivo, a opet da se može dovesti i u vezu sa izborima. Možda će pomoći ako niste još odlučili za koga da glasate. Mada kažu da se u ovoj kampanji prelama tek nekih 10% birača.

Predsednik Srbije 1990-2010