Srećan Prvi maj! Pardon, januar!


Hteo sam da napišem tekst u fazonu kao rekapitulacija godine, neki događaji iz još ove 2011. i to, kao… Pa sam onda naleteo na nekoliko tekstova o Novoj godini i o dočeku i svemu tome i naleteo na dva komentara.

Komentar 1: smorio je fazon „mrzim novu godinu“...

Komentar 2: smorilo je i „kuda ćeš za novu“

E ovde nisam znao šta da lajkujem, prst gore za jedan ili za drugi. Realno pojma nemam, ja bih možda za oba ali to mi malo kulovski. Sve u svemu, skontao sam da je smorilo sve i da je jedino ispravno da ne napisem ništa o Novoj godini, da se manem tih stereotipa tipa dogodilo se 2011. (gde mi uopšte i pade na pamet!?) ili ono kao Bane Bumbar, te 2011. i to, mislim kod njega je još i bilo cool a sad... O dočeku i da ne pričam!

A znate ono iz Otvorenih vrata, kad kite jelku za Prvi maj „Zato što mi je dosta svih tih bezličnih praznika koje nam naturaju zadnjih 50 godina! Šta ja ima da slavim ustanak tekstilnih radnika u 19. veku? Ja ću da slavim šta ja hoću!“ E pa isto tako su nam sad dosadile i sve pozitivne i negativne priče oko Nove godine, pa ću ja za ovaj praznik lepo da obrnem ovo iz Otvorenih vrata i da lepo pitam: Gde ćeš za prvi maj?


Moj predlog za Geopoetikin kalendar za 2012.


Izdavačka kuća Geopoetika iz Beograda nedavno je raspisala konkurs za dizajnersko rešenje stonog kalendara za 2012. godinu. Konkurs bio i prošao i propao, čitaj malo ljudi poslalo predloge. Ja sam se potrudio, odradio nešto na brzaka i evo, kad već od konkursa nije bilo ništa da bar pokažem ovde. Klikom na sliku možete da je vidite u boljoj rezoluciji :)


Reality patetika


Znam da svi nešto kukaju oko činjenice da su nas preplavile Reality emisije. Ok, možda jesu, ali neću ovde o tome. Mislim da je na tu temu već dosta rečeno. U ostalom, kakva publika takva i ponuda na Tvu, da nije gledano i da im ne donosi pare odavno bi prešli na nešto drugo. Ali sam ubeđen da na primer Opstanak nikad nije imao toliku gledanost, pa čak ni u ono vreme kad smo mali 2 ili 3 programa. A priznaćete da u nekim slučajevima i nema mnogo razlike, igra mačke i miša, neko nekog (ili nešto) juri na ovaj ili onaj način.

Bilo kako bilo, nekako nije moglo da mi promakne da je i u ovom segmentu u Srba proradio oproban recept. Udri na patetiku! Kao, ako se vratite u mlađe dane, sigurno je i kod vas u odeljenju bila po neka curica koja bi ne kraju godine uspela da izvuče baš tu jednu ocenu što joj fali za pojma nemam šta tako što bi pustila po koju suzu. E pa slično tako, al' ovde su bogami izvlačili i izvlače i mnooogo više.

Gotovo da nema ni jedne od emisija ovog žanra a da se nije provukla, a neretko i pobedila, neka tužna životna priča. Sve je nekako počelo od Velikog brata. Sećate li se onog jadnog dečka, finog, smernog, lepo vaspitanog, pijanista čovek, bla bla... Da Ivan Ljuba, u onim delovima gde se predstavljaju kandidati zagledan u daljinu sa suzom u očima priča priču o pokojnoj mu majci.


Once upon a time in Yugoslavia


Svake godine oko 29. novembra kod nas se desi ista stvar. Ljudi toliko udare po Yugonostalgiji da to nije normalno. Ok, podržavam, kao bilo je lepo i sve to. Mislim i verujem da je bilo, ono malo što sam zakačio i čega se sećam jako mi se dojmilo. Ove godine se još nekako desilo da je umro i Ante Marković, poslednji premijer SFRJ pa je nekako sve bilo i pojačano. Odmah po facebooku milion pesama tipa Ja sam Jugoslovenka ili Dan republike, u zavisnosti od muzičkog afiniteta. I nekako su mi cool sve te pesme, dobro ne sve, Električni orgazam mi se smučio.

I bio mi je interesantan i članak u jednim dnevnim novinama o tome gde bismo bili sad da se Jugoslavija nije raspala i kako bi nam bilo bolje. Nivo sadašnje Poljske, ej, nije loše! Al' odmah i komentari od starijih kako smo za Poljake nekad bili pojam, pa onda i ona priča kao je neki naš student na proputovanju po Poljskoj platio jedan taxi za sebe a drugi da mu vozi kaput. Mislim stvarno... Ali verujem, takvi smo ti mi.

Idem na koncert Dina Merlina, pa!?


Ovih se dana digla velika „frka“ oko ove stvari. Tačnije na samo zadnjih dana nego ima tome jače od mesec, od kad je i objavljeno da Dino Merlin dolazi u Beograd. A ono ne jedan koncert, ne dva, nego lepo tri, vidi bezobrazluka! Uspalili se i ovi iz Obraza i 1389 i šta ti ja znam kojih sve organizacija. Valjda nisu imali ništa za ovu sezonu da se izrkću, malo njih išlo u Varšavu da pruži pomoć slovenskoj braći, da malo poruše i tamo, kao da se njima više i gledaju ruševine. Pa onda lepo videli čisto priliku oko ovoga da urlaju i to toliko da me prosto čudi da nisu lepo izboksovali i jedan referendum, da se narod izjasni. A pošteno, već smo počeli i da kriziramo, nismo već dugo imali neke izbore, narod navikao a demokrate ne daju pa čisto da presečemo malo do proleća, kad li već?

Ok, nego odoh ja daleko. Nisam ovde da bih bilo koga veličao ili kritikovao. Čisto mi nisu jasne ovakve reakcije. Ja idem, kako god! I verujte mi, nešto se ne osećam manje Srbinom zbog toga ili bilo kako lošijim čovekom, izdajnikom ili kako god bi me bilo ko etiketirao.

God Bless Italia!


Pre neki dan me je iskreno nasmejala i oduševila fotografija (ova dole) koja je krenula da kruži internet socijalnim mrežama. Na njoj je data onako šaljiva „paralela“ između Steve Jobsa, Papandreua i Berluskonija, a sve kao omaž krizi u Evro zajednici, konkretnije u Grčkoj i Italiji. Jako duhovito i kreativno, svaka čast. Al' onda sam malo stao i razmislio i malo me je prošla jeza. Da jeza!


Pa eto, Kragujevac vam je Italija u malom! Ali bukvalno! Ovde je sve onako „žabarski“ orijantisano. U svakom pogledu. I svaki taj pogled je uprt u ovu čizmu koja se na mapama pruža jugozapadno od nas, a ovo zapadno je za nas jako bitno. Znate već priče o Fiatu i to, ali ovde je sve poprimilo mnogo šire razmere.

I ja ustupam prostor, ovaj mali, ali ustupam!


Ustupam prostor je akcija koja je krenula među blogerima u Srbiji a sve to kao odgovor na akciju Komercijalne banke na koju ste verovatno naleteli na TVu.

E sad, neko će reći šta ovaj ima da ustupa. U neku ruku ste u pravu. Nemam ja toliko mnogo čitalaca i neće mnogo ljudi sigurno da odreaguje na ovaj post, ali znate kako ide ona priča o čišćenju koje počinje iz svog dvorišta...(ovo mi je malo kao politički ali šta sad, misao je dobra pa čija god da je). Pa u skladu sa tim neka bude i ovde.