Je l' sneg beo?


Upravo sam završio sa lopatanjem. Ovo napolju nije normalno, napadalo za dve zime! Sve me boli! Doduše, očistio sam taman koliko je minimalno potrebno za obavljanje osnovnih životnih potreba i obaveza, ono da se prođe. Realno, i da smo u Švajcarskoj a ne u Srbiji, sa ovakvim vremenskim prilikama sve preko puke egzistencije bio bi luksuz. Nikom normalnom ne padaju na pamet nikakve „vannastavne“ aktivnosti van kuće, a ako još nekog i ima na ovom novom nam bazenu (nije anti marketing samo razmišljam logično) slobodno može čim se osuši i ugreje da potraži savet kod Slavice Đukić Dejanović, ne politički, medicinski, ako uspe da je uhvati sad kad se zahuktava predizborna... šta god, ne bih baš to nazvao samo kampanjom. Mislim sve ja razumem, napolju sneg a ti se brčkaš, milina. Ali hladno bre, a pesimističan sam po pitanju mogućnosti da se nešto tako dobro ugreje, već godinama kod nas retko šta pređe granicu mlakog.

Elem, rekoh da me sve zabolelo. I ruke i noge i leđa i levi guz! I oči! Jeste i oči. Znate ono kad kao ovo sad napada pa je sve belo i šljašti. Mada, u jednom trenutku sam počeo da razmišljam da nije ovaj sneg slučajno ljubičast? Sve mi se boje pomutile zadnjih dana, mada realno bela i nije boja al' ajd' sad. Nemoguće da vam je promakla ova najezda ljubičastih teladi!

Smrt je provereni marketing


Ok, neke priče jednostavno vode jedna do druge, 'oću reći jedan post se prirodno nadovezuje na drugi. Pa sad, malo sam i karikirao, i ovo ovde nema baš mnogo veze sa onim od prošli put. Osim u naslovu. Ali nekako sam morao da iskoristim. Već neko vreme bih da napišem nešto o ovome i eto sad mi je baš leglo.

Kad sam oko nove godine razmišljao da pišem o rekapitulaciji prethodne godine, i već skapirao da je bolje da ne, malo sam čačkao po netu i naleteo na Google Zeitgeist 2011. Ovo je google dodatak, šta li već, kako god da se pravilno zove, koji pokazuje brzinu rasta popularnosti u prethodnoj godini po određenim kategorijama. Sve je lepo razvrstano, na globalnom nivou i pojedinačno po regionima pa po zemljama. Naravno, sve se direktno vezuje za broj pretraga na googlu što je realno bukvalno pravi pokazatelj koliko je nešto popularno. Što se mene tiče više se i ne sećam kada sam zadnji put ukucao web adresu direktno u browser. Uvek idem preko googla.

Smrt je neprovjerena glasina


Ok, skapirao sam da se ovi postovi kad kao pišem o tome kako čitam neku knjigu ili bilo šta vezano za umetnost, ono knjige, slike, dizajn… slabije čitaju nego ostale stvari. Možda i sa pravom, i ne krivim, i već sam pisao da mi ne smeta ako neko ne voli da čita i da svako ima pravo da pre gleda film ili radi šta ti ja znam. Ali ovog puta sam ipak rešio da pišem o knjizi. Ako ćemo do čitanosti ono malo sam zakasnio, ova je bila aktuelna pre više od godinu dana. Sad bi mi bilo najbolje da lepo iščitam Žarka Lauševića pa se još i isprimam i lepo pišem o njemu i tužnoj priči i znate već. Kad je mogao predsednik da iskoristi ovaj trenutak njegove popularnosti pa da pridobije još koji glas na predstojećim izborima pomilovavši ga, mogao sam i ja da računam da bi neko slučajno naleteo i na ovaj blog ako napišem nešto o njemu. Al' neka hvala, malo mi je sve to dovelo do antimarketinga kod mene. Znate ono, kad nečeg ima mnogo narodu se i smuči, realno!

Božićna poslanica!


Napomena: sad malo nastupam ishitreno i ko je baš baš religiozan ne mora da čita!

Znate kad krenu kojekakve vladike, patrijarsi šta ti ja znam koji sve i nemam ni pojma da li im se titule pišu velikim slovom i nešto me baš briga i da se pišu...Kad krenu ono o nekom miru i blagostanju i najnovije naleteo na netu pre neki dan kako je božji sin došao na zemlju i doneo mir, pa što bi Mahlat rekla vidim već 2011 godine sve nešto mir u svetu. E vala baš jeste, ali mir po Vesni Da Vinči!

Prijateljima


Onima koji su tu, blizu, svaki dan, kada god je nešto potrebno, tebi ili njima. Da delite sve, i dobro i loše i sreću i tugu. Onima koji traju i znaš da će još dugo trajati...

Srećan Prvi maj! Pardon, januar!


Hteo sam da napišem tekst u fazonu kao rekapitulacija godine, neki događaji iz još ove 2011. i to, kao… Pa sam onda naleteo na nekoliko tekstova o Novoj godini i o dočeku i svemu tome i naleteo na dva komentara.

Komentar 1: smorio je fazon „mrzim novu godinu“...

Komentar 2: smorilo je i „kuda ćeš za novu“

E ovde nisam znao šta da lajkujem, prst gore za jedan ili za drugi. Realno pojma nemam, ja bih možda za oba ali to mi malo kulovski. Sve u svemu, skontao sam da je smorilo sve i da je jedino ispravno da ne napisem ništa o Novoj godini, da se manem tih stereotipa tipa dogodilo se 2011. (gde mi uopšte i pade na pamet!?) ili ono kao Bane Bumbar, te 2011. i to, mislim kod njega je još i bilo cool a sad... O dočeku i da ne pričam!

A znate ono iz Otvorenih vrata, kad kite jelku za Prvi maj „Zato što mi je dosta svih tih bezličnih praznika koje nam naturaju zadnjih 50 godina! Šta ja ima da slavim ustanak tekstilnih radnika u 19. veku? Ja ću da slavim šta ja hoću!“ E pa isto tako su nam sad dosadile i sve pozitivne i negativne priče oko Nove godine, pa ću ja za ovaj praznik lepo da obrnem ovo iz Otvorenih vrata i da lepo pitam: Gde ćeš za prvi maj?


Moj predlog za Geopoetikin kalendar za 2012.


Izdavačka kuća Geopoetika iz Beograda nedavno je raspisala konkurs za dizajnersko rešenje stonog kalendara za 2012. godinu. Konkurs bio i prošao i propao, čitaj malo ljudi poslalo predloge. Ja sam se potrudio, odradio nešto na brzaka i evo, kad već od konkursa nije bilo ništa da bar pokažem ovde. Klikom na sliku možete da je vidite u boljoj rezoluciji :)