Džepni sat
Danas sam dobio sat. I to ne bilo kakav - džepni sat.
Ustvari nasledio sam ga, pa onda tek nije bilo kakav. Sat je u džepu stvarno nosio
moj pradeda, pa ga je onda nasledio moj stric, za koga ne znam da li ga je
nosio uopšte. Stric je pre pola godine preminuo pa je strina dala sat mom ocu,
a on ga je onda poklonio meni.
Sat je lep, klasičan džepni, srebrnog sjaja, sa kazaljkama
zlatne boje. Brojevi za sate ispisani su krupnim crnim polu-kitnjastim
brojevima a sitnim crvenim svedenijim za minute. Sekunde su u donjem delu u
malom krugu sa odvojenom malom kazaljkom. Ispod kruga još sitnije "MADE IN
USSR". Klasičan sistem navijanja je na gornjoj strani sa alkom za lanac
preko. Sa zadnje strane lokomotiva i napis "SERKISOF".
Kad sam se vraćao danas kući, dok još nisam ni
pomišljao da ću dobiti džepni sat, primetio sam na banderama duž ulica u kraju
zalepljene oglase: "OTKUPLJUJEM STARINE". U oglasu su ispod nanizane
razne stvari za koje se kupac interesuje i baš na prvom mestu su bili stari
satovi. A već neko vreme primećujem kako po gradu na sve strane niču
zalagaonice. Meni se i za to, a i za ovaj otkup starina, činilo da je ostao
samo negde u prošlosti, u nekom XIX veku, u knjigama Dostojevskog.
Skoro sam negde pročitao kako je ona starica koju je
Raskoljnikov ubio imala tek neku godinu preko 40. I to mi je bilo dovoljno da
shvatim koliko je to bilo neko drugo vreme. Danas više nisam siguran...
Rusija Dostojevskog nije ova današnja Rusija. Zemlja u
kojoj je napravljen ovaj moj sat više ne postoji. Na Balkanu se o zemljama tek
ništa više ni na zna.
Podesio sam vreme na satu i navio sam ga. Najmanja
kazaljka na malom krugu se ne pomera. A sat i pored toga otkucava i već
nekoliko sati otkucava tačno vreme. Proverio sam više puta i ne kasni. A možda
ni to nije slučajno. Možda je tačno da se vreme promenilo, da se, kao što
obično kažu, ubrzalo. Da su minuti postali sekunde a sati minuti, a da mi sve
to u jurnjavi nismo ni primetili. Danas više nisam siguran...
I zato, ako me sretnete neki dan na ulici i pitate me
koliko je sati, nemojte se iznenaditi ako se mašim za džep pre nego vam
odgovorim. Moža neću moći da vam kažem baš tačno vreme, u sekundu tačno.
Kazaljka stoji a sat otkucava...
Дуго већ нисам имао прилику да се провозам "у рикверц" и прочитам неку причу коју бих радо коментарисао. Нијее их било?! И сад ово: "Џепни сат"... Имам и ја сребрени џепни сат, дуго га нисам узео у руке, стоји у мом секретеру, а добио сам га на поклон једним животно важним поводом ("први сам власник"). Пожелех да га узмем - одмах!
ОдговориИзбриши*Још само да овај коментар остане, да га нешто не обрише (то ми се дешава); копираћу га па ћу га пренерти и на Фејсбук, за сваки случај.
Ništa me nije ovako inspirisalo. A sad nisam mogao da ne napišem kad su se stvari ovako složile. (kuckam drugi put, prvi put nije objavljn komentar)
Избриши