Kragujevac Plaza - poslednja oaza


Pišem ovde tako o svemu i svačemu. Šta mi naiđe, bude aktuelno, inače ili meni aktuelno u tom trenutku. E pa sad je konačno na red došlo i nešto što je onako malo bliže i mojoj profesiji. A aktuelno da aktuelnije ne može da bude, bar na lokalnom nivou.

Sećam se jednog od predavanja profesora Miška Šuvakovića. Čovek nam je držao Istoriju i teoriju arhitekture (i još neke predmete, al' je ovo bilo na tom predmetu). Na njegovim predavanjima uvek je amfiteatar bio pun i na kraju predavanja posle pitanja: „Je l' ima neko nešto da doda? Kritika, komentar, pretnja?“, standardno bi se čuo aplauz. Toga dana je između ostalog postavio pitanje o arhitektonskim objektima koji su obeležili neke periode u Beogradu. I sam dao odgovor.

Prva polovina XX veka – zgrada BIGZ-a.
Druga polovina XX veka – zgrada SIV-a.
Početak XXI veka – tržni centri.


U tom duhu sam počeo da razmišljam i o Kragujevcu. Koje su građevine obeležile Kragujevac u novijoj istoriji pa do danas? Ok, arhitektura u Kragujevcu nikako po svome obimu ne može da se meri sa beogradskom, što je i logično. Tako da sam u razmišljanju za podelu uzeo širi vremenski period, čitav vek. A i ne želim ovde da razvijam neku suviše stručnu polemiku. Jednostavno ono što bi svakom prosečnom Kragujevčaninu palo na pamet.

XIX vek – zgrada Prve kragujevačke gimnazije
XX vek – zgrada Spomen-muzeja „21. oktobar“
Početak XXI veka – tržni centar Kragujevac Plaza (neće sigurno zatvoreni bazen, o tome sam pisao ovde).

Bicikl


Volim da vozim bicikl. Neki kažu i bicikla. I ja sam dugo pričao tako. Nikad nisam znao šta je od ta dva pravilno. Ne znam ni sad. Neki kažu i bajs. Nekad sam pričao i tako. Više ne. Ne volim skraćenice. Ni nadimke. Ma lupam, nemam ništa ni protiv skraćenica ni protiv nadimaka. Ali uz neke stvari mi ne idu. Meni je bicikl bicikl.

Slobodan Tišma - Bernardijeva soba


Ok, trenutno verovatno druga najčitanija knjiga kada su domaći autori u pitanju. Znate već... I obe imaju odličan marketing. Ova je dobila Ninovu nagradu. To logično i ide sa nagradama. Poslednjih godina se mnogo polemisalo oko toga koliko je Ninova nagrada realno merilo kvaliteta. I u to se umešala politika, krenulo jedno vreme da se dodeljuje samo stranačkim piscima, ovih ili onih stranaka, standard, kao i svuda. Kakva zemlja, takva i nagrada. Ali realno, kakva je takva je, mi bolju nemamo! A i meni je prošlogodišnja nagrađena knjiga veoma legla, o čemu sam i pisao ovde, pa sam rešio da i ovoj sad dam šansu.

Iskreno otišao sam u knjižaru istog dana kada su objavili dobitnika. I, pošto izdavač nije neka od vodećih kuća u zemlji, knjige naravno nije bilo. I tako, posle 2 nedelje vidim knjigu u izlogu, uđem, uzmem, dođem do kase, a tamo... Mislim da je malo preambiciozno i pre(šta god) tražiti za knjigu od 130 strana 1000 dinara. Pa taman i da je tvrd povez k'o što nije. Uredno knjiga zavijena u omot sa napisom NINOVA NAGRADA i 1000 dinara. Ok, izvadim novčanik, iz novčanika crvenu i kupim. Kad smo se... do pola, ostali u gaćama... i gaće dole.

Mr Gum/ Gospodin Kreza


Danas idem na rođendan. Kod jednog velikog slavljenika. Ok, nije u pitanju prvi rođendan i ono kao zbog toga je veliki i te fore. Sedmi je. I pošto pouzdano znam da će ova slavljenica sigurno voleti knjige, mislim i sada ih voli ali voleće i kad poraste, po poklon sam otišao u knjižaru.

E sad, obično ne zalazim puno u onaj odeljak sa dečijim knjigama i ne snalazim se nešto najbolje tamo. Ali mislim da sam izabrao pravi poklon ovog puta. Kupio sam tri knjige iz serijala o Mr Gumu, naši su ga preveli kao Gospodin Kreza. Autor je engleski pisac Andy Stanton ali ono što me je najviše oduševilo su ilustracije u samoj knjizi. Njihov autor je David Tazzyman. Svaka je fenomenalna, bar meni. Znate ono kad neko zna kako da povuče liniju i gde da je zaustavi. Ako bih birao, voleo bih da umem da crtam na neku ovakvu foru.

Tako da, malo sam procunjao po netu, našao neke ilustracije baš iz ovih knjiga i rešio da ih prikažem ovde. Ali verujte, onako na papiru još bolje izgledaju.

Šta je starije, facebook ili internet?


Pre neki dan je bio osmi rođendan facebooka. I nešto posle toga su izbacili neke statistike o korišćenju facebooka u svetu, ono koliko ko sati provodi i gde, koje zemlje prednjače, pa onda uže gradovi i znate već. Mi se naravno visoko kotiramo, sad me mrzi da tražim tačno ali koliko se sećam negde smo oko petog mesta. Ne verujem da su se mnogi iznenadili rezultatima. Šta da se očekuje od zemlje koja ima ovoliku stopu nezaposlenosti, koja je verovatno još i veća među mladima? Nego, meni je bilo interesantno da su mnogi komentari povodom toga bili i tipa: „Super, bar u nečemu da smo prvi!“ Ovde nisam bio siguran da li da podignem tablu sa natpisom SARKAZAM ili ne.

Onda sam se setio da mi je pre nekoliko meseci drug poslao link sa nekog bloga koji se tiče upotrebe facebooka. On se bas tada „skinuo“ sa istog i ceo tekst je bio odgovor na moje pitanje: „A zašto?“ Verovatno već pretpostavljate da je autor teksta napljuvao facebook uz one čuvene opaske o gubitku privatnosti, iznošenju prljavog veša, gubljenju stvarnog života i slično. A i komentari su bili ili takvi ili potpuno suprotni, tako da se sve svelo na oštru polemiku za i protiv.

Slojevito oblačenje - operacija UNTERCIGER


Danas sam se baš setio pesme jednog lokalnog benda koja kreće stihom: Sedam dana padao je sneg... Au, da znaš! Mislim pesma je još iz osamdesetih ali nešto sumnjam da je inspiracija za tekst proizašla baš iz vremenskih prilika. Ovo ovako kažu da još nije bilo. Kapiram da su svi dosadili sa pričama o vremenu, i lično i mene te priče nerviraju. Ali ovo sad je stvarno nenormalno i prosto ne možeš a da se skroz isključiš. Sve mi izgleda kao početak još jednog ledenog doba o kojem smo samo učili iz geografije, baš kao i ono da sneg pada na -2 do 2 celzjusa. Ma važi! E, a kad onomad to ledeno doba nisu preživeli dinosaurusi, realno, šta mi ljudi možemo da očekujemo? Ili ako pre birate onu biblijsku varijantu, ovo mu dodje potop, a Bog se lepo ugledao na svoju decu, čitaj nas ljude, pa nas podmuklo obmanjuje u agregatnom stanju. Ili je dobar pa nam daje vremena da sredimo još neke stvari dok se sve ovo ne otopi!

Elem, hladno je da ubija! Ko ne mora nigde da izlazi, a pri tom je još i ono standardno pri čistoj svesti i zdravoj pameti, lepo sedi u kući i uživa. Al' eto ima nas koji moramo da izlazmo, čitaj na posao i tome slično (mada na kakve poslove obično idemo treba da se zapitamo i za našu svest i pamet). E i tu odmah nastane problem. Meni na primer. Svako jutro lepo nemam pojma šta da obučem! Pazi, nije ovde u pitanju ona ženska varijanta kad i pored punog ormara koji se doslovno preliva stvarima nemaju šta do obuku, koja krpa sa kojom i to.Nego bre šta da obučem a da je pametno za ovakvo (ne)vreme?!


A na Tvu nas danima bombarduju raznim savetima, a mislim da je i iz usta doktorke Nade Macure (čitaj Milka Canić među doktorima) izašlo ono čuveno „Oblačite se slojevito!“ A niko bre lepo da nam objasni kako to slojevito!

Anđo, dođi slobodno!


Možda sam malo i zakasnio sa ovom temom pošto se već neko vreme priča o filmu prvencu Angeline Jolie. Ok, ali mora se priznati da je tema i dalje sigurno aktuelnija od tematike samog filma. Još kad se uzme u obzir da verovatno do same premijere nećemo znati da li će joj i slavna „rediteljka“ prisustvovati, čini mi se da će još da se piše o ovome.

Prosto mi je čudno da je nekoga uopšte iznenadila činjenica da je ovo još jedan u nizu filmova u kome su Srbi prikazani kao loši momci. Posebno ako pogledate ko ga je režirao. Ne kažem da po pravilu glumci rade loše filmove kada odluče da glume reditelje. Naprotiv, mislim da se kod nas može diskutovati da li je Ljubiša Samardžić bolji reditelj ili glumac, a i filmove u režiji Clint Eastwooda stvarno volim (sve koje sam gledao). U stvari ceo kontekst oko ovog filma mi je malo problematičan.